Tko se nije predstavio na društvenim mrežama, ne zna gdje su mu kupci

Ako si u bilo kakvom poslu, a ne predstavljaš se svojoj publici na društvenim mrežama, onda je to kao da namiguješ djevojci u mraku - samo ti znaš šta radiš.

Recimo da imaš neki biznis. Skoro je opasno misliti da je dovoljno to što će netko vidjeti tvoju reklamu na radnji i da će zbog toga ući da vidi šta u njoj ima.

Ljudi će ulaziti, bez daljnjeg, ali gdje će, šta misliš, ulaziti više, u trgovine koje su im već poznate ili one koje su im strane?

Nikada ne smiješ podcijeniti ljudsku sklonost da ulazi u interakciju s onim što mu je poznato.

Mi instinktivno težimo k sigurnosti koju pruža osjećaj familijarnosti.

Da pojasnim.

Kao što ti je poznato, uvijek kada putujemo negdje organizirano, organizatori bi nas, onako u sklopu svoje ture, odveli neki tržni centar. To znamo da je nezaobilazni dio svakog organiziranog putovanja.

Tako se nađeš u nekom nepoznatom tržnom centru, divne arhitekture, sa naizgled nepreglednim lavirintom hodnika, punim trgovina i restorana.

Diviš se kao je uređen i obuzme te onaj neki osjećaj zadovoljstva, jer tu ćeš sigurno naći baš onu jaknu kakvu odavno tražiš, ali kod nas je kao nema kupiti.

I tako kreneš u obilazak i prvo uđeš da vidiš šta ima u njihovoj Zari. Jer ono, asortiman robe u njihovoj je sigurno veći ili je bar drugačiji od naše.

I tako nastaviš po njihovim verzijama onih trgovina koje obilaziš i u svome mjestu.

Onda ugledaš reklamu one trgovine koju si vidio negdje online. Au, sreće. Odmah poletiš da vidiš šta ima unutra i pokušaš naći one stvari što si vidio na njihovom online shopu.

Čovjek kao biće ne voli nepoznato. Boji ga se. I iako mi tako svjesno ne razmišljamo, instinktivno tako postupamo. To je ono što nas održava na životu, sklonost k onome što nam pruža sigurnost.

Pri tome mi ne razlikujemo stvarne opasnosti od nestvarnih. Neće nas nepoznata trgovina progutati, ali valjda evolucija nije dostigla postojanje butika, pa instinktivno zaobilazimo što nam je nepoznato.

Nemojte me krivo shvatiti, neki iskusni šoperi će baš aktivno tražiti nešto novo, ali ne morate meni vjerovati na riječ, pogledaj koje su radnje pune i uspješne.

Trgovina je igra brojeva. I to je igra u kojoj želimo pobijediti. Pa ako devet od deset ljudi radije prvo obiđe što mu je poznato, onda im ja kao trgovac moram biti poznat.

Reklama na trgovini, s početka naše priče je uglavnom samo putokaz ljudima da znaju gdje treba ući.

E, zato se poslovni svijet preselio online. Preselio se jer su svi pogledi uprti tamo. Naš osjećaj familijarnosti ne razlikuje jesmo li se nekom robnom markom upoznali online ili uživo.

Naš instinkt samo razlikuje poznato od nepoznatog.

Prema tome, predstavi se na društvenim mrežama, publika je tamo!