Šta cijene kažu o proizvodu (a šta o trgovcu)

Cijela situacija sa cijenama je postala ludilo.

Nekad smo imali izreku da ako ne znaš šta je dobro, znaš šta je skupo.

Danas skupo i dobro više nisu nužno jedno te isto.

Recimo da znaš koja je marka dobra i gdje možeš naći originalnu robu, a gdje su jeftinije kopije te marke. Ipak, da, ponekad nas opet preveslaju, ali je baš to ono o čemu želim pričati.

Poznavanje trgovine. To je tema.

Ili bolje reći, nepoznavanje.

Zakoni ekonomije preveslaju svakog tko pokušava preveslati tržište.

Nećemo o izuzecima. Oni su tu samo da potvrde pravilo.

Osobno želim kupovati kvalitetne proizvode uvijek kada se radi o nečemu što bi trebalo trajati. Ne želim svake godine kupovati novi frižider ili fen. Ako ću promijeniti fen, onda ću radije to uraditi planski, nego da mi se, po tko zna koji put dogodi, da operem kosu i otkrijem da ne radi. Mokra kosa, zima i crknuti fen nisu baš neka idealna kombinacija.

Neka cool torbica je već nešto drugo. Nju svakako želim češće promijeniti, pa ću češće posegnuti za jeftinijom, kako bih za iste novce mogla kupiti više modela. Tako da je i jeftino ok.

Ali kako znati koje je koje kad nam cijena više ne govori puno o proizvodu. Ponekad naiđem na proizvode, a posebno usluge koje zaslužuju puno veću cijenu od one koju ponuđač traži ili obratno.

Najgore je kada izdvojiš novce za nešto kvalitetno i uspostavi se da si kupio robu s greškom, falsifikat ili jednostavno loš proizvod koji je netko odlučio zacijeniti skupo, bez osnove.

Iako se takav proizvod može reklamirati, to ne mijenja činjenicu mokre kose i nemogućnosti da je u tom trenutku osušiš.

Ono što je u ovoj situaciji najgore, je to da to nije izuzetak. Prečesto se to događa, ili bolje rečeno dovoljno često da se ljudi odlučuju radije ipak kupiti jeftino. I tko ih može kriviti za to?!

Tko se jednom opeče i u hladno puše, a većini se to dogodilo više od jedanput.

Šta se onda događa? Događa se to da onaj tko je podvalio proizvod ili uslugu izgubi kupca.

Svakoga možeš preveslati jednom, drugi put je već umijeće.

I onda slijedi kuknjava od strane takvih trgovaca: nema posla, ubi konkurencija. U pravilu ne, to nije istina.

U doba socijalnih medija ipak izađe na vidjelo tko je prevarant, a tko ne. I prije informatičkog doba se znalo, a kamoli danas.

Svakome se može dogoditi da ne isporuči kako je obećao, pogotovo ako prodaje proizvod, pa se podvala od strane dobavljača prelije na trgovca. Ali jedan takav incident neće srušiti onoga tko je u suštini pošten u svojoj namjeri da isporuči obećano.

Prošlo je vrijeme podvala.

Tržište će kazniti onoga tko radi s namjerom da prevari. Onoga tko bi da naplati kvalitetno a u pravilu isporuči fuš. To izađe na vidjelo i ljudi to prepoznaju.

Sve se dozna.

Zato ne treba odustati od namjere da prodaješ kvalitetan proizvod ili uslugu. Jer iako se moraš dobro izboriti za svoje mjesto na tržištu, prodavati kvalitetu je ipak ljepši način sudjelovanja na tržištu.

Dozvoli svome radu da priča priču o tebi, a zadovoljni kupci će te nagraditi svojom vjernošću i najboljom reklamom na svijetu.